Infektivna mononukleoza, koja se još naziva bolest poljupca, je tip virusne infekcije koji najčešće zahvata mlađe ljude.
U većini slučajeva je uzrokovana Epstin-Barovim virusom koji je rasprostranjen širom svijeta. Osim što uzrokuje infektivnu mononukleozu, ovaj virus se povezuje sa karcinomom grla i određenim B-ćelijskim limfomima.
Infektivna mononukleoza – simptomi
Smatra se da je potrebno dva do tri mjeseca nakon zaraze Epstein-Barr virusom kako bi se simptomi infektivne mononukleoze razvili.
Glavni simptomi
Uobičajeni simptomi infektivne mononukleoze su:
- Grlobolja (upala grla) –obično izaziva jaku bol u grlu kakvu nikada niste osjetili
- Visoka temperatura (groznica)
- Natečeni limfni čvorovi na vratu – ponekada i na drugim dijelovima tijela, npr. ispod pazuha
- Fizički zamor – uzrokuje ekstreman umor
Infektivna mononukleoza izaziva jako neprijatne simptome ali većina ih bi se trebala povući nakon par sedmica. Međutim, zamor može trajati nekoliko mjeseci.
Ostali simptomi
Infektivna mononukleoza može izazvati i druge simptome, kao što su:
- Da se uopšteno ne osjećate dobro
- Bol u mišićima
- Drhtavica
- Znojenje
- Gubitak apetita
- Bol u očima
- Otečeni krajnici i adenoidi (male kvržice tkiva u pozadini nosa), koji mogu da utiču na disanje
- Grlo postane jako crveno i prepuno šlajma
- Crvene ili ružičaste tačkice na nepcima
- Osip
- Naticanje oko očiju
- Osjetljiv ili natečen trbuh
- Žutica (žutilo kože i beonjače)
Neki od ovih simptoma se pojave nekoliko dana prije glavnih simptoma, koji su spomenuti iznad.
Kako se simptomi razvijaju?
U većini slučajeva, simptomi koje izaziva mononukleoza se povuku nakon nekoliko sedmica. Bol u grlu je obično najteža tri do pet dana nakon što se simptomi počnu povlačiti, a groznica može trajati deset do četrnaest dana.
Zamor je najuporniji simptom, a obično traje nekoliko sedmica. Ipak, kod nekih ljudi umor može da traje i nekoliko mjeseci nakon što se ostali simptomi povuku.
Kada se obratiti ljekaru?
Obratite se ljekaru odmah, ako sumnjate da vi ili vaše dijete imate infektivnu mononukleozu.
Iako ljekar ne može da uradi mnogo po pitanju liječenja, on će vas uputiti kako da se nosite sa simptomima, te kako da spriječite dalje širenje bolesti.
Hitno se obratite ljekaru ako je infektivna mononukleoza praćena sa:
- Otežanim disanjem
- Otežanim gutanjem tečnosti
- Jakom boli u stomaku
Ovi simptomi mogu da ukazuju na posljedice mononukleoze koji se trebaju liječiti u bolnici.
Infektivna mononukleoza – uzroci
U većini slučajeva, infektivna mononukleoza je izazvana Epstein-Barr virusom (EBV), a rijeđe sa citomegalovirusom. Obično se prenosi putem pljuvačke.
Na primjer, može se prenijeti putem:
- Poljupca – zbog toga se mononukleoza ponekada naziva bolest poljupca
- Ako se dijeli piće ili jelo sa oboljelima
- Dijeljenjem četkice za zube
- Kašljanjem i kihanjem
- Djeca se mogu zaraziti ako žvaću igračke na kojima se nalazi virus
Nakon što se osoba nađe u kontaktu sa zaraženom pljuvačkom, ćelije na površini grla biva zaražena virusom. Infekcija se zatim prenosi na bijela krvna zrnca i limfni sistem.
Nakon što se bolest povuče, ljudi razviju doživotni imunitet, te se većini više nikada ne pojave simptomi mononukleoze.
Većina ljudi je izložena virusu u ranom djetinstvu, te simptomi uglavnom prođu, a da se ne primjete. Za one koji se zaraze kasnije u životu, simptomi su značajno teži.
Infektivna mononukleoza – liječenje
Trenutno ne postoji konkretan lijek za mononukleozu, ali simptomi bi se trebali povući nakon nekoliko sedmica. Ipak, neke stvari možete da uradite kako bi kontrolisali simptome.
Tečnost
Bitno je da se pije mnogo tečnosti, kako bi se spriječila dehidracija.
Izbjegavajte alkohol jer on može oštetiti jetru, koja je ionako slaba zbog virusa.
Lijekovi protiv bolova
Lijekovi za koje nisu potrebni recepti, poput ibuprofena ili paracetamola, mogu da pomognu kako bi se ublažili simptomi.
Djeca mlađa od šesnaest godina bi trebala izbjegavati aspirin, jer postoji manji rizik da razviju rijetko ali opasno zdravstveno stanje, koje se zove Reye-ov sindrom.
Ispiranje grla sa ugrijanom, slanom vodom može pomoći kako bi se ublažila grlobolja.
Odmaranje
Važno je da se dovoljno odmarate, kada se oporavljate od infektivne mononukleoze. Ipak, u posljednje vrijeme se savjetuje povremena fizička aktivnost, jer potpuno mirovanje može da produži osjećaj umora.
Kako se energija vraća, potrebno je da polako povećavate nivo fizičkih aktivnosti. Međutim, izbjegavajte aktivnosti koje vam izazivaju nelagodu.
U prvom mjesecu nakon što se simptomi pojave, izbjegavajte sportove koji mogu da izazovu povrede. To je zato što je slezena natečena i podložnija povredama. Iznenadan udarac može izazvati pucanje slezene.
Sprječavanje širenja infekcije
Infektivna mononukleoza ne bi trebala da sputava vaš socijalni život, jer većina ljudi je već imuna na Epstein- Barr virus.
Možete se vratiti na posao ali uz dozu opreza. Sve dok se ne ljubite ili dijelite hranu i piće sa drugima, šanse da se virus prenese na su minimalne.
Takođe, bitno je da svoje posude ili bilo šta na čemu se nalazi vaša pljuvačka, temeljno operete.
Antibiotici i steroidi
Antibiotici nisu efektivni po pitanju liječenja, jer nemaju nikakav efekt na viruse. Ipak, ljekar vam ih može prepisati, a pogotovo ako je infektivna mononukleoza praćena bakterijskom infekcijom grla ili upalom pluća.
Kratki tretmani kortikosteroidma mogu biti od pomoći ako:
- Imate težak oblik anemije
- Vaši krajnici su natečeni i uzrokuju otežano disanje
- Imate probleme sa srcem, kao što je perikarditis (upala kese koja okružuje srce)
- Imate probleme koji utiču na nervni sistem, kao što je encefalitis
Bolničko liječenje
Većina ljudi se oporavi od mononukleoze kod kuće. Ipak, bolničko liječenje nekoliko dana je potrebno ako vi ili vaše dijete:
- Imate otežano disanje
- Imate problema sa gutanjem tečnosti
- Razvijete jaku bol u stomaku
Posljedice infektivne mononukleoze
Mononukleoza rijetko stvara dugotrajne posljedice. Ipak, u rijetkim slučajevima, kada se komplikacije pojave, mogu da budu jako ozbiljne. One uključuju:
- Infekcije drugih dijelova tijela, uključujući mozak, jetru i pluća
- Teška anemija
- Problemi sa disanjem kao rezultat natečenih krajnika
- Pucanje slezene, zbog čega je potreban hirurški zahvat
