Zujanje u ušima ili tinitus je uzrokovan nekim unutrašnjim problemom, a ne zvukovima koji dolaze spolja.

Ljudi ga često opisuju kao osjećaj da im „zvoni u ušima“, iako se različiti zvukovi mogu čuti, kao što su:

  • Brujanje ili zujanje u ušima
  • Šum u ušima
  • Mljevenje ili drobljenje u ušima
  • Siktanje ili pištanje u ušima
  • Fijukanje ili zviždanje u ušima

Neki ljudi čuju zvukove nalik muzici ili pjevanju, a drugi čuju zvukove koji pulsiraju u ritmu srca (pulsirajući tinitus).

Takođe, moguće je da primjetite kako vam je sluh oslabio ili da postanete osjetljivi na zvučne podražaje (hiperakuzija).

Zujanje u ušima – da li je opasno?

Tinitus je rijetko simptom neke ozbiljne bolesti. Kod nekih ljudi se pojavljuje i nestaje, kao blaga iritacija.

Međutim, zujanje u ušima može biti ozbiljno, tako da utiče na svakodnevni život. Ozbiljni slučajevi su veoma neprijatni i uzrokuju probleme sa spavanjem (insomnia) i depresiju.

U većini slučajeva, zujanje u ušima se samo povuče nakon određenog vremena.

Ipak, važno je da se obratite ljekaru da bi se utvrdio uzrok tinitusa, te preporučio odgovarajući tretman i kako se nositi sa problemom.

Zujanje u ušima – kada se obratiti ljekaru?

Obratite se ljekaru ako konstantno čujete zvukove, kao što su zujanje, pištanje ili šum u ušima.

On će pregledati vaše uši kako bi ustanovi da li se radi o stanju koje je lako tretirati, poput upale uha ili nakupljanja voska u ušima. Takođe, moguće je da će uraditi neke testove kako bi utvrdio da li imate gubitak sluha.

Po potrebi, ljekar vas može uputiti na pregled kod specijaliste.

Zujanje u ušima – uzroci

Tinitus se razvija postepeno sa vremenom, a i dalje nije potpuno jasno zašto se dešava. Pretpostavlja se da se radi o problemu kako mozak interpretira zvukove koje čujemo. U većini slučajeva, zujanje u ušima se povezuje sa gubitkom sluha.

Uobičajeni uzroci tinitusa su:

  • Gubljenje sluha zbog starosti
  • Oštećenje unutrašnjeg uha uzrokovano glasnim zvukovima
  • Nakupljanje ušnog voska
  • Upala srednjeg uha
  • Menierova bolest – stanje koje uzrokuje gubitak sluha i vertigo (teška vrtoglavica)
  • Perforirani bubnjić
  • Otoskleroza – naslijedno stanje kada abnormalan rast kostiju u srednjem uhu uzrokuje gubitak sluha

U rijeđim slučajevima, zujanje u ušima mogu da uzrokuju:

  • Povreda glave
  • Nagla izloženost jakoj buci, kao što su eksplozije ili pucnjava
  • Anemija – smanjen broj crvenih krvnih zrnaca ponekada uzrokuje da se krv prorijedi i cirkuliše toliko brzo da proizvodi šum u ušima
  • Reakcije na određene lijekove, kao što su neki lijekovi za hemoterapiju, antibiotici, diuretici, nesteroidni protivupalni lijekovi i aspirin (najvjerovatnije se javlja zbog prevelike doze lijekova)
  • Akustični neurom – rijedak, benigni tumor na mozgu koji utiče na živac za sluh u unutrašnjem uhu
  • Visok krvni pritisak (hipertenzija) i sužavanje arterija (ateroskleroza)
  • Problemi sa štitnom žlijezdom
  • Dijabetes
  • Pagetova bolest – kada je ciklus obnavljanja i zarastanja kostiju poremećen

Međutim, otprilike svakom trećem čovjeku se ne može utvrditi šta uzrokuje zujanje u ušima.

Zujanje u ušima – liječenje

Danas ne postoji jedan tretman koji bi mogao pomoći svima koji imaju problema sa tinitusom. Ipak, istraživanja se sprovode kako bi se pronašao lijek.

Ako se otkrije šta uzrokuje zujanje u ušima, tretiranje tog problema može pomoći. Na primjer, ako imate nakupine voska u ušima, njegovo uklanjanje može pomoći.

Ako se uzrok ne može pronaći, tretmani vam mogu pomoći da se nosite sa problemom na dnevnoj bazi:

  • Zvučna terapija – slušanje neutralnih zvukova kako bi vas odvratili od zvukova koje tinitus proizvodi
  • Savjetovanje – terapija koja ima za cilj da vas edukuje o tinitusu i načinu kako da se efikasnije izborite sa njim
  • Kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT) – terapija koja ima za cilj da promjeni način na koji razmišljate o zujanju u ušima, kako bi ga manje primjećivali
  • Terapija prekvalifikacije tinitusa – ima za cilj da promjeni način kako mozak registruje zujanje u ušima

Takođe, možete pokušati sa nekim mjerama samopomoći, kao što su tehnike opuštanja ili mjere higijene spavanja.