Skoro svima je danas jasno koliki je uticaj ishrane na akne. Hrana bogata rafiniranim ugljikohidratima, lošim oblicima masnoća, te mliječni proizvodi su glavni faktori za pojavu bubuljica. U modernom društvu, akne su gotovo neizbježno stanje kože koje muči između 75 i 95 procenata tinejdžera. Kod žena i muškaraca starijih od 25 godina, između 40 i 54 procenta ih i dalje ima određenih problema sa bubuljicama. Za razliku od modernog društva, u državama koje praktikuju tradicionalniji, zdraviji način ishrane, akne su rijetkost.

Uprkos mnogim naučnim istraživanjima, koja dokazuju uticaj ishrane na akne, većina dermatologa se i dalje drži mita da način ishrane nema nikakav uticaj na pojavu akni. Očigledno je da nisu u pravu. Vrijeme je da ljekari počnu da obraćaju pažnju na uticaj ishrane na akne, a posebno kada se radi o hrani koja je bogata rafinisanim ugljikohidratima.

Uticaj ishrane na akne

U posljednjih nekoliko godina razumijevanje uticaja ishrane na pojavu akni je značajno povećano, prvenstveno zbog boljeg znanja o skrivenim problemima kože, koje utiču na pojavu bubuljica. Poznato je da testosteron utiče na akne, ali tu je i drugi hormon koji je ekstremno osjetljiv na ishranu. Ovaj hormon, koji se naziva „inzulinu sličan faktor rasta 1“ (IGF-1), je ključni hormon rasta u pubertetu i jedan od glavnih razloga za pojavu bubuljica kod tinejdžera. Nivo hormona IGF-1 je direktno povezan sa količinom akni. Takođe, jasna je veza između hormona IGF-1 i ishrane, a posebno ako ona sadrži previše rafinisanog šećera.

Visok unos šećera utiče na metabolizam IGF-1 i testosterona u koži, tako da ona proizvodi prevelike količine sebuma (masne nakupine) i akni. Šećer u ishrani je ključni faktor u pogoršanju stanja kože, što su pokazale eksperimentalna i klinička istraživanja. 

Sa druge strane, ishrana koja ograničava unos šećera i ugljikohidrata, smanjuje količinu sebuma (loja) i pozitivno utiče na pojavu akni.

Mnogi drugi prehrambeni faktori se dovode u vezu sa pojavom bubuljica. Na primjer, mlijeko i mliječni proizvodi prave velike probleme onima koji se pate sa aknama. Pored štetnih masti, mliječni proizvodi sadrže hormone koji utiču na pojavu sebuma, te povećavaju nivo hormona IGF-1.

Indeks tjelesne mase (BMI) i IGF-1

Kako bi bolje razumjeli ulogu IGF-1, naučnici su ispitali 60 slučajeva akni, kod 40 zdravih osoba oba pola i jednakih godina. Ispitivanja su uključivala biopsiju kože.

Rezultati su pokazali da nivo IGF-1, u dijelovima kože koji su zahvaćeni aknama, viši u odnosu na nivo u zdravom tkivu kod istih subjekata.

Takođe, zanimljivo je da su rezultati pokazali korelaciju između visokog nivoa IGF-1 i visokog indeksa tjelesne mase (eng. Body Mass Index).

Osobe sa aknama kod kojih je zabilježen BMI viši od 30, što je jasan znak pretilosti, su imali izrazito jači intenzitet IGF-1, nego osobe sa BMI nižim od trideset.

Pored svega gore navedenog, ovo istraživanje je takođe pokazalo snažnu vezu između unosa mliječnih proizvoda i pojave bubuljica.

Hranljive materije za kožu

Najvažniji zaključak ovog istraživanja je da su akne mogući znak lokalizovane imunosti kože na inzulin. Zbog toga se ozbiljnost i količina akni direktno povezuje sa stepenom gojaznosti.

Polovinom prošlog vijeka neki naučnici su akne nazivali još „kožni dijabetes. Razlog za to je jako zanimljiv. Naime, iako rezultati oralnih pregleda tolerancije na glukozu kod osoba sa aknama nisu pokazivali nikakvu razliku kontrole glukoze u krvi, kada su pogledali rezultate biopsije kože kod istih pacijenata, otkrili su da im je tolerancija kože na glukozu značajno poremećena.

Prema tome, sve što dovodi do prolaznog povećanja nivoa šećera u koži, može pogoršati akne.

Pored hrane i pića koji su bogati šećerom, to može da uključuje i visok nivo stresa (kortizon), nedostatak hranjivih materija koji su neophodni za pravilno regulisanje glukoze i inzulina, te drugi faktori koji utiču na kontrolu šećera u krvi (npr. pretilost u predijelu abdomena).

Pored eliminisanja šećera i mliječnih proizvoda iz ishrane, drugi ključni faktor za ublažavanja problema sa aknama je izbacivanje hrane koja je bogata sa soli. To je zato što je većina soli jodizirana, a ljudi koji imaju probleme sa aknama su jako osjetljivi na jod – koja može da dovede do pojave lezija na aknama.

Takođe, preporučuje se izbjegavanje pržene hrane i hrane bogate trans-masnim kiselinama (mlijeko i mliječni proizvodi, puter i sintetički hidrogenisana biljna ulja). Ove vrste masti bi se trebale izbjegavati jer povećavaju zapaljenje lojnih žlijezda.

Pored hranjivih materija, koje su neophodne za ublažavanje problema sa bubuljicama, cink se pokazao kao ključni faktor u borbi protiv akni. Doza visoko apsorbujućeg cinka od 35 do 40mg dnevno će pokazati nevjerovatne rezultate.

Kvasac obogaćen hromom je takođe pokazao odlične rezultate u kratkom vremenu kod ublažavanja problema sa aknama. Hrom u drugim oblicima takođe može da pomogne.